DEINSTITUCIONALIZACIJA

Deinstitucionalizacija bi primarno trebala povećati socijalnu integraciju ili uključivanje onih skupina koje imaju posebne potrebe. Ideja se sastoji u tome da te skupine, ako je moguće, nastave živjeti u dosadašnjem socijalnom okružju, u okviru svojih obitelji ili lokalnih sredina umjesto da su podvrgnute bezličnom institucionalnom životu, što bi doprinijelo kvaliteti njihova života.
⦁ Proces deinstitucionalizacije je podijeljen u tri međusobno povezana usporedna procesa:
⦁ proces deinstitucionalizacije (izmještaja korisnika)
⦁ proces transformacije (smanjenje smještajnog kapaciteta ustanova)
⦁ proces prevencije institucionalizacije (korisnika) i razvoj izvaninstitucionalnih usluga i službi podrške u zajednici
⦁ Potrebno je:
A. Koordinacija i usklađivanje procesa na nacionalnoj i regionalnoj razini te koordinacija i usklađivanje procesa razvoja mreže usluga svih pružatelja usluga
B. Jačanje kapaciteta stručnjaka i osoba koje rade s pripadnicima ciljanih skupina
C. Podizanje svijesti javnosti o važnosti procesa deinstitucionalizacije i prava ranjivih skupina
Diljem Europske Unije stotine tisuća ljudi s invaliditetom, mentalnim bolestima, starijih, napuštene i ranjive djece žive u velikim odvojenim stambenim ustanovama. Te su ustanove izvorno utemeljene da bi omogućile skrb, hranu i sklonište, ali se dosad pokazalo da ne mogu pružiti individualne usluge ni odgovarajuću potporu koja je potrebna za potpuno uključivanje u društvo. Fizičko razdvajanje od zajednice i obitelji znatno ograničava mogućnosti i spremnost osoba koje žive ili odrastaju u ustanovama da u potpunosti sudjeluju u životu zajednice i društva općenito. Prilikom izgradnje struktura za socijalnu skrb i potporu prikladnih za 21. stoljeće trebale bi nas voditi zajedničke europske vrijednosti o ljudskom dostojanstvu, jednakosti te poštivanju ljudskih prava. U državama članicama potrebno je provesti odgovarajuće reforme sustava njege.